Kad god se objavi lista učesnika OGAE Second Chance Contesta, počne večito debatovanje na temu da li je u toj godini bio bolji Second Chance ili je bila bolja Evrovizija? Zato nam u ovoj našoj tradicionalnoj analizi donosimo poređenje i ujedno sumiramo sezonu nacionalnih izbora koja je iza nas.
Za početak vas još jednom podsećamo na to koje su 23 pesme dobile priliku da se bore za titulu pobednika „lažne Evrovizije“:
- Albanija: Elsa Lila | Evita
- Belgija: Chérine | Ça m’ennuie pas
- Češka: Rodan | Introvert party club
- Hrvatska: Harmonija disonance | Nevera (Lei, lei)
- Danska: EYJAA | I was gonna marry him
- Estonija: Ollie | Venom
- Finska: Kuumaa | Ylivoimainen
- Nemačka: Will Church | Hold on
- Irska: Conolly | Midnight summer night
- Island: Langi Seli og Skuggarnir | OK
- Italija: Lazza | Cenere
- Letonija: 24. Avenija | You said
- Litvanija: Ruta MUR | So low
- Malta: Ryan Hilly | In the silence
- Ostatak sveta (Moldavija): Sunstroke Project | Yummy mommy
- Norveška: Ulrikke | Honestly
- Poljska: Jann | Gladiator
- Portugalija: Edmundo Inácio | A festa
- Rumunija: Andreea D Folclor Orchestra | Pernitea mea
- SRBIJA: Filip Baloš | Novi plan drugi san
- Španija: Vicco | Nochentera
- Švedska: Marcus & Martinus | Air
- Ukrajina: Jerry Heil | When god shut the door
Za vas smo odabrali pojedine zanimljive učesnike uz analizu šansi koje sve zemlje imaju prilikom učešća na alternativnom evrovizijskom nadmetanju.
Srećni i nesrećni izbori
Na prošlosezonskim nacionalnim izborima gledali smo četiri izvođača koja zbog korone nisu otišla na Evroviziju 2020: Šveđanku Loulou LaMotte (jedna od članica trija „The Mamas“), Poljakinju Alicju Szemplińsku, Hrvata Damira Kedžu i Norvežanku Ulrikke. Od njih četvoro, na Second Chance Contestu gledaćemo jedino Ulrikke, što je bilo i izuzetno očekivano, uzimajući u obzir koliko je njena balada Honestly bila slušana jednako kao pobednički naslov sa izbora Queen of kings. Međutim, naša zamerka je u tome što Ulrikke i nije baš neki srećan izbor na osnovu pesme, jer na celom tom Melodi Grand Prixu bilo je i boljih numera od njene; pitamo se kako bi prošli da su poslali Jonea, Atlea Pettersena ili Elsie Bay?
Još jedna pesma vredna spomena sa prošlosezonskih nacionalnih izbora, a da je bila veliki hit u svojoj domovini, svakako je Nochentera u izvođenju Špankinje Vicco. Da je ta numera bila najveći hit od svih izvedenih na minulom Benidorm Festu, to i dalje stoji, isto tako je navedena numera slušana i dalje, ali ne mislimo da je baš ova kompozicija neki srećan izbor na osnovu ponude; možda bi bolji izbori po nama bili elektro-metal sastav „Megara“ ili Agoney.
Chérine iz Belgije isto ne možemo ubrajati u neke srećne izbore u potpunosti. Jeste da njena numera Ça m’ennuie pas odiše vajbom sint-popa osamdesetih, ali nastup nam je delovao čudnjikavo. Ako gledamo neke numere koje su na belgijskom finalu bile dobro usklađene u smislu celokupnog paketa, bolji izbori od Chérine nama bi bili duet „The Starlings“ ili Gala Dragot.
Ukrajinci su prvi organizovali televizijsku selekciju u sezoni iza nas. Jerry Heil ovog puta možemo da ubrojimo u neke srećne izbore, uzimajući u obzir koliko je mlada dama popularna u svojoj domovini. Ako bismo gledali duel između Krut i Jerry Heil, onda je Jerry zasluženo dobila priliku da se bori na nečem što se zove „alternativna Evrovizija“, gledajući koliko se o njenoj pesmi When god shut the door govorilo u to vreme kao o numeri koja je imala šansu da Ukrajini donese drugu uzastopnu evrovizijsku pobedu.
Estonci su isto imali izuzetno zanimljivu selekciju u kojoj je svaka od 12 pesama sa finalne večeri imala šansu da pobedi. Nekako mi se čini da su Ollie i bend „Bedwetters“ imali jednake šanse da zastupaju Estoniju na „lažnoj Evroviziji“ i da bi imali jednake šanse da ostvare sličan plasman, u taj rang isto mogu da stavim i Janeka i Sissi. Međutim, na osnovu više slušanja Ollijeve pesme možemo reći da je Venom još jedan izuzetno zaslužen izbor.
Ono što smo rekli za Estonce, isto mislimo i za Fince — i njihov izbor bio je izuzetno jak u ovoj sezoni da bi svaka od preostalih šest pesama bila vredna primećenosti. Za TOP 5 su bile ravne numere benda „Kuumaa“, Keire i Benjamina. Izbor je pao na prve spomenute sa ove uže liste; subjektivno na prvo slušanje nama izgleda kao numera koja bi izletela iz prve trojke na tabeli, ali već na svako naredno, izgleda nam kao nešto što ne bi završilo u prva tri, već negde između 4. i 6. pozicije jer druge numere su uspele da nadjačaju Ylivoimainen. Međutim, pošto su na prethodna tri učešća na Second Chanceu bili prvi vrhu tabele, ne bismo isključili ni mogućnost da se i ove godine ponovi takav slučaj.
Zanimljiv nam je i Poljak Jann, koji je imao pesmu ravnu beleženja istorijskog evrovizijskog plasmana za svoju domovinu. Tamošnji fanovi su se pobunili nakon iznenadne Blankine pobede, tako da je i njegov izbor za ulazak na ovogodišnju listu učesnika „lažne Evrovizije“ bio izuzetno očekivan. Dostojnu alternativu Jann ove godine nije ni imao, jer je njegov Gladiator jedina prava pesma sa tog izbora koja je bila rađena ciljano za Evroviziju.
Norvežani će na ovogodišnjem Second Chance Contestu imati još jednog učesnika koji će braniti boje Švedske, a to su vicešampioni ovogodišnjeg Melodifestivalena, blizanci Marcus i Martinus. Koliko je ovaj Melodifestivalen bio podređen pobedi Loreen, toliko u prilog ide i činjenica da je ostatak konkurencije naspram kasnije evrovizijske pobednice bio izuzetno ravan ispadanju iz prvih 10. Za ispadanje iz prvih 10 Marcus i Martinus su delovali samo na osnovu pesme, ali je nastup uspeo da prosek digne na neki viši nivo. Nije njihova pesma baš nešto za pobedu, ali jeste za rang između 2. i 5. mesta. Pitamo se kako bi Šveđani prošli da su poslali tvrdokorne rok note kakve je propagirao trećeplasirani sastav „Smash Into Pieces“?
Italijani su i ovog puta gledali da pošalju pesmu koja bi lagano ušla u prva tri. Među preostalih 27 učesnika prethodnog Sanrema jednaku šansu imali bi samo Lazza i Madame. Izbor je na kraju pao na Lazzu jer pesma je dosta odskakala od ostatka takmičarske konkurencije.
Will Church iz Nemačke bio je favorit međunarodnog žirija na nacionalnom izboru, dok su ga gledaoci najviše pokopali. Hold on nije nešto inventivna numera, više izgleda radijski, ali i njegov izbor bio je sasvim očekivan, s obzirom da dostojnu alternativu nije ni imao. Kako će ga OGAE-ovci nagraditi, to ne možemo tačno da prognoziramo, ali znamo da nema pobedničku jačinu.
Iz liste zanimljivih ne mogu se izostaviti ni učesnici sa prostora bivše Jugoslavije. Tu čast da se nadmeću imaće hrvatski ženski vokalni etno-sastav „Harmonija disonance“ i naš Filip Baloš. Ako bismo poredili ovogodišnje edicije naše „Pesme za Evroviziju“ i hrvatske Dore, onda bih prednost dao „Pesmi za Evroviziju“ jer i ove godine smo ponudili pesme koje su odisale ravnopravnom konkurentnošću za sam evrovizijski vrh. Ovogodišnja Dora je bila izuzetno slabije izdanje od njenog ponovnog uspostavljanja 2019. godine. Time svakako mislimo da je Filip Baloš bolji izbor od „Harmonije disonance“ u vizuelnom i kompozitorskom pogledu, dok su Filipove koleginice iz Hrvatske više razočarale nastupom nego sa pesmom. Kad bismo gledali bolji plasman za eks-jugoslovenski blok, prednost bismo isto dali našem Filipu.
U ostale zanimljive izbore koji su nedovoljno konkurentni za bolji plasman ubrajamo: Rodana iz Češke, Irkinju Conolly, danski duet EYJAA, kao i moldavsku grupu „Sunstroke Project“. Rodan je bio najbolji mogući izbor za Čehe, Connoly za Irce takođe, Danci su ovog puta odabrali nešto što može da ih makne sa dna tabele, objektivno, pesma I was gonna marry him ima potencijal za plasman između 6. i 10. mesta, dok Moldavce OGAE-ovci mogu da rangiraju samo na osnovu stare slave, jer Yummy mommy im je slabija u odnosu na njihove dve uspešne evrovizijske pesme.
Za ostatak konkurencije možemo da kažemo da su pesme vredne slušanja, ali da ne zvuče dovoljno konkurentno. Zbog toga smo od 23 učesnika izdvojili 16 zanimljivih imena, rangiranih na osnovu šansi koje imaju za plasman.
Zaključci i predikcije
Evrovizija u Liverpulu izgleda bolje od ovogodišnjeg Second Chance Contesta. Konkurencija na „Drugoj šansi“ izuzetno je slaba iz razloga što Ulrikke iz Norveške nema dostojnog konkurenta, pa samim tim njena pobeda ne bi bila iznenađenje. Međutim, ostaje i dalje gorak ukus po pitanju toga da Honestly nije nešto bolja u odnosu na Attention. Na 2. i 3. poziciju opet bih smestio Šveđane i Italijane, krug oko prvih pet po nama bi mogli da zaokruže Španci i Finci, ako gledamo uzbuđenja koje su izazivale takmičarske kompozicije. Što se tiče Filipa Baloša i „Harmonije disonance“, kod Baloša opet vidimo potencijal za plasman između 6. i 12. mesta, realno između 9. i 12. pozicije, dok bi „Harmonija disonance“ bila pri samom dnu tabele.
Zato vas pitamo: ko je vaš favorit?
Kakva je Evrovizija, takva je i OGAE Druga šansa. Užasna Evrovizija, još užasnija OGAE Druga šansa. Procedura OGAE Srbija za izbor predstavnika Srbije na ovom takmičenju je totalno pogrešna. Jedno je da se da nagrada za najbolju kompoziciju, a drugo je da se izabere predstavnik. Članovi OGAE Srbije nisu ni videli nastupe, već su doneli odluku na osnovi audio snimaka. Kada se vidi tabela sa bodovima, vidi se da visoko kotiraju i kompozicije koje nisu prošle u finalu ˶RTS-og festivala˝. Aj da se uzme pravilo da predstavnik bude dobitnik OGAE nagrade, opet bi bilo pogrešno jer bi se opet ocenjivalo na osnovu audio snimaka. Bolje bi bilo da su članovi OGAE Srbija čekali rasplet ˶festivala˝, pa da odluče ko će predstavljati Srbiju na ovom takmičenju. Evo da se zadrži pravilo dobitnik OGAE nagrade da bude predstavnik na ovom takmičenju, ali da ne bude srpski predstavnik na Evroviziji, Luka bi bio najbolji izbor za ovo takmičenje, a možda glavni favorit za pobedu jer je Lukin nastup na ˶festivalom˝ je bio bolji od onog na Evroviziji. Pošto je Luka postao predstavnik na Evroviziji, OGAE Srbija je trebala da organizira referendum za drugoplasiranom da li da bude predstavnik na ovom takmičenju ili ne. Ukoliko ne, da se sprovede novo glasanje u kome onaj ko pobedi da bude predstavnik. Srbija sa mnogim čuvenim imenima nije pobedila na ovom takmičenju, pa bi sa Balošem pobedila. To bi se nazvalo pravim čudom. Đorđetov zaključak je tačan da će ovo takmičenje ostati na severu jer ostalo OGAE nema finansija za organizaciju ovog takmičenja.
Eurosong 2023 ili Second Chance 2023? O tome sam pisao opširno u prethodnom postu.
Naravno, Eurosong. Mislim da nisu bez razloga otišle upravo one pesme koje su otišle, tj. 90 plus posto njih. Ima pesama, koje mi se više dopadaju sa Second Chance, ali mislim da ne bi imale komercijalni uspeh ili upečatljivost na samom ESC. Npr. možda, lično siguran sam da bi se Filip bolje plasirao od Luke, ali Luka je neko, ko će kroz naredne godine i decenije opravdati svoje prisustvo Eurosongu. Tako je i sa mnogim drugima. Smatram da politika Eurosonga nije pobediti ili imati hit, već pesmom i nastupom ostaviti dublji trag. Ok, sjajno je pobediti, još sjajnije je imati hit, kao Rosa Lin, ali takva vizuelna predstavka pesme nije vidjena.
Vodivši se tom logikom da pored kvaliteta pesma, izvodjač i nastup trebaju imati autentičnosti, moji favoriti su:
– Italija (najveći favorit) – Lazza je tako autentičan umetnik. Pesma odiše jednom snažnom energijom. Lazza, pre svega, ima krajnje autentičnu boju glasa, da ne govorim o svemu drugom. Ne znam da li će ići ovaj video na takmičenje? Da li po propozicijama može ići video spot? Mnogo mi se dopada, vrlo originalno. Definitivno, daleko više po mom ukusu od Mengonija.
– Litvanija – Obožavam synth pop, ako je kvalitetan. Ne volim one tra-la-la ali ovako kompleksne melodije uobličene u synth pop obožavam. Momak (zaboravim mu ime) pravi je predstavnik new romantic pravca u 20 im godinama 21. veka. Napravio je priču svojim izvodjenjem. On i ovogodišnje predstavnice su mi egal. Ne bih znao za koga da se odlučim.
– Belgija – Ovo je pesma, koja me je više kupila na prvu, nego posle. U svakom slučaju, kvalitetan i zanimljiv synth pop i kreativan nastup. Više mi se dopada Gustaph, ali i one su tu odmah za njim.
– Srbija – Iako mi ni Filip ni Luka nisu bili favoriti na PZE, dopada mi se Filipova pesma i nastup. Zaslužuje da udje u top 5. Originalna je. Filip je stvorio neki svoj zvuk.
– Portugal – Meni je on jako zanimljiv, a pesma ugodna, slušljiva, topla, pokreće. Ima zanimljiv vizuelni identitet. Vidi se da nije nametnuta LGBTQ estetika, već da je lik autentičan. Zapravo, oseti se kroz njegovo vrlo emocionalno izvodjenje. Daleko mi se više dopada, nego ovogodišnja predstavnica Portugala, koja mi je takodje super.
– Hrvatska – Sjajne su cure. Mlak nastup, u odnosu na original, ali opet mi se dopada. Balkan nikad nije imao electro – etno stil, na nacionalnim takmičenjima da, ali na ESC nije. Ne verujem da će se plasirati u top 10, ali su zanimljive. Inače, moj favorit DORE nisu bili ni LET3 niti Harmonia Disonance, već Kedžo.
– Danska – Jako lepa electro – pop stvar. Ulazi u uho na prvo slušanje. Da su imale efektniji nastup bili bi sjajna opcija za ESC. Inače, možda sam jedan od retkih fanova Danske na ovogodišnjem ESC-u.
Zaista bi bilo lepo da Filip Baloš postigne lep rezultat ovde pa zašto ne i da pobedi. Ja mislim da je to moguće. Neće mu biti lako, konkurencija je dobra ali ja sam nekako utiska da je Filip Baloš imao dobru prođu kod evrovizijskih fanova. Lično, bio je moj favorit i na PZE 23 a i na nekim sadašnjim anketama vidim da se dobro kotira. Zašto ne bi mogao da uđe u TOP 3 ? Biće vrlo zanimljivo videti kako će proći jer ćemo time možda u nekoj meri videti i kako bi se kotirao u Liverpulu. U svakom slučaju ja ga očekujem i na naredim nacionalnim izborima za predstavnika Srbije a zašto ne i na glavnoj evrovizijskoj bini. Ne bih posebno trošio reči na ostale kandidate osim da očekujem da Poljska bude bila glavni takmac za pobedu i da će mi biti zanimljivo videti kako će se Laca kotirati.