Pogledi

Premotavanje ’23 | Muzički biseri nedostojni ni finala (5. mesto)

Nažalost, kako to obično biva, nekad pravi muzički biseri ne stignu do evrovizijske pozornice, ali ih svakako barem ovako treba istaći.

Za nama je jedna zaista uspešna sezona, kada su nacionalni izbori u pitanju. Finska, Norveška, Estonija, Italija, pa čak i Srbija, imale su zaista nekoliko fantastičnih aduta za Liverpul, dok je slabija ponuda bila u, recimo, Rumuniji i San Marinu. Bilo je izuzetno teško izdvojiti samo pet pesama koje bismo voleli da smo čuli u Liverpulu, za koje ipak nije bilo prilike.

Marko Vujinović | #5 | Claudia Pascoal | Nasci Maria

Etno-pop i etno bop! Još jedan od nebrojenih socijalno angažovanih bisera, ali pre svega uperen na portugalsko, pa onda i na sva slična, konzervativnija društva. Upire se prstom na Portugaliju, prvenstveno jer je pesma na portugalskom i jer se koriste metafore indigenozne za ono područje. Suviše jarkih boja na njenoj kosi i na njihovim kostimima, ali pesma dugo, dugo ostaje u uhu.



Svetlana Jukić | #5 | Elsie Bay | Love you in a dream

Talentovana Norvežanka je već drugi put na pozornicu nacionalnog takmičenja donela jednu dramatičnu i mračnu, gotovo filmsku baladu. Ni ovoga puta nije dobila svoja evrovizijska tri minuta, ali se nadam da će se to zaista nekad  dogoditi, s obzirom da su ovakve pesme potrebne Evroviziji. Tačno je da se na svima nama najomiljenijem takmičenju pojavi million balada, ali kad nešto i melodijski i tekstualno u slušaocu probudi osećanja, onda je to prava stvar, a ova pesma upravo to i čini. Zatvorite oči i utonite u Elsin mrak. Ne znam da li bi ovo bolje prošlo na samom takmičenju nego Queen of the kings, ali bi svakako imalo neku svoju publiku.



Slobodan Todorović | #5 | Tijana Dapčević | Mamim

Nakon PzE22, kada je izvodila pesmu namenjenu drugom, Tijana je ove godine dobila numeru koja joj priliči. Mamim po atmosferi, energiji i ritmu i te kako asocira na njen proslavljeni Negativ — ja bih rekao minimal chill pop s primesama džeza, s fokusom na raskošan glas. Zoe Kida je bila potpuno u pravu kada je izjavila da je sramota što živi u državi u kojoj nema ko da ovakvu muziku ceni, pa ako je publika „zasićena“ Tijane na festivalima, žiri je bar morao ovo da pogura. (Uzgred, za sve one koji komentariše „dokle više Tijana, opet Tijana“, ova „gospođetina“ je samo tri puta učestvovala na nacionalnim izborima u Srbiji — 2006, 2022. i 2023. I to uopšte nije za „dokle više“!)

Za mene je Tijana pokazala da je velika, pre svega zbog odsustva sujete i vokalne dominacije. Njen izgled, haljina, ponašanje, improvizovana koreografija, hipnotišuću efekti i uglovi snimanja ostavili su utisak čvrstine, zadovoljstva, samouverenosti. Tijana je bila svoja, drugačija od svih, i to je, nažalost, bila njena kazna.



Jovana Jovac | #5 | Sissi | Lighthouse

Ova godina bila je ispunjena neverovatno kvalitetnim nacionalnim selekcijama, među kojima je po mom mišljenju najzanimljivija i najupečatljivija bila estonska. Eesti Laul nam je predstavio jednu izvanrednu mladu umetnicu, sa kojom se inače verovatno ne bismo sreli. U pitanju je Sissi. Ova estonska pevačica izvela je svoju pesmu pod nazivom Lighthouse, baladom koju pevušim mesecima nakon takmičenja. Sissi nevereovatno vlada scenom i ima izuzetno karakterističan glas.



Strahinja Malić Katanić | #5 | Edmundo Inácio | A festa

Ovaj prilično zavaravajući naslov umesto na podijum modernog lisabonskog kluba vodi nas u mistične magle post-fadoa, kroz koje se prožimaju tople melodije pirinejskih žičnh instrumenata i smirijući ritam. A festa satkana je od čiste umetnosti i melanholičnih emocija i nesvakidašnje je unikatna i nežna kompozicija, prilično intimnija u odnosu na uobičajene klasično orijentisane žanrove koji obično dominiraju na Festival da Canção. Mističan sa pregršt utkanih mrvica dramatike, ovaj „masterpis“ je obavezno štivo za svakog fana nacionalnih finala.