Jedna od jačih evrovizijskih sezona je za nama, kako u pogledu samih kompozicija i izvođača, tako i u pogledu novih, originalnih koncepata koje videsmo na scenama nacionalnih izbora. Imperativi su bili originalno, melodično i teško ponovljivo.
Evo šta kažu naši urednici…
Marko Vujinović | #4 | Gabrielius Vagelis | Šauksmas
Litvanski biser, godinama čekam da konačno uzme to zlato i zavijori žuto-zeleno-crvenu zastavicu na najvećoj sceni sveta. Uzimajući u obzir da je Vagelis u startu specifičan, autentičan, sofisticirani muški vokal i uzimajući u obzir njegov talenat i osećaj za scenu — dobijemo iskrenost, eleganciju i jedan čitav koncept, što se odnosi i na njegove prethodne pokušaje. Kako sama pesma kaže — u njemu vrišti grom: moćan, tužan, krhk… Iskren.
Svetlana Jukić | #4 | m els | So good (at what you do)
Obožavam estonsko nacionalno takmičenje na kojem se ponekad pojave pravi biseri indi žanra. Nažalost, gotovo nikad se ne desi da neka od tih predivnih pesama i pobedi, a poslednjih pet godina Estonci su se pretplatili na predvidljive evrovizijske melodije. Ove godine je zaista bilo nekoliko zanimljivih numera u Estoniji, među kojima je i ova koju sam ja odabrala. Mirna, suzdržana i lagana indi-pop numera sa pričom o nekakvoj toksičnoj vezi, odnosno njenom prekidu, zaista je pravo uživanje za čulo sluha. Da li bi ovakav jedan svedeni muzički eksperiment rezultatski bolje prošao od sterilne i teatralne predstavničke numere Breadges — nisam baš sigurna, ali stvarno mislim da su Evroviziji potrebne i ovakve pesme koje nisu baš tipične za to takmičenje.
Slobodan Todorović | #4 | Gala Dragot | t‘inquiète
Iako nam je Gustaph podario divnu energiju i poruku, pesma Gale Dragot ostaće možda i najveći žal prošlosezonskih nacionalnih izbora. t‘inquiète ima baš sve ono što očekujem od Belgije poslednjih godina — dramatični i mistični dark pop altrnativnog pristupa koji ipak u sebi ima dozu mejnstrima, tek toliko da zagolica uši onima koji preferiraju „komercijalu“. Ova pesma ima i teatarski karakter, pa čitav prikaz nema samo muzičku, nego i scensko-umetničku notu, podržanu porukom koju numera u sebi nosi. Možda i previše artistička za Evroviziju. Bjork i Ejmi Vajnhaus u jednoj pesmi.
Jovana Jovac | #4 | Fusa Nocta | Mi familia
Od momenta kada sam prvi put čula pesmu Mi familia pa do nacionalne selekcije mogla sam da se kladim da će upravo ova pesma predstavljati Španiju na Evroviziji. Kao što rekoh, do momenta održavanja takmičenja, nakon koga sam shvatila da se ovo verovatno neće desiti, kako je nastup ove pevačice bio poprilično slab. Loš nastup mi nije pokvario utisak o ovoj pesmi, i dan danas je povremeno pustim.
Strahinja Malić Katanić | #4 | Jerry Heil | When God shut the door
Uprkos cveću i zvezdicama, ovo je verovatno jedna od najmračnijih pesama ove sezone, čija dramatika počinje od samog početka, već od prvih stihova i intenzivno-pesimističkim naslovom. Engleskim jezikom nas uvodi u priču i postavlja narativ koji kasnije prelazi na ukrajinski jezik i završava se elementima horskih i operiskih elemenata interpretacije.
Da se razumemo, ovakav tip etno-balade zaista nije topla voda za Ukrajinnu, a istorijsko-politički kontekst je nepromašivo direktan, da bi ga neki čak olako mogli proglasiti i patetičnim. Kavez iz kog izvođač ne izlazi, cveće u kosi kao simbol nevinosti, odsustvo kolorita i pominjanje moljenja Bogu — sve su svesno postavljeni simboli koji kreiraju jednu sliku koja jeste nekako očekivana na ovogodišnjem Izboru, nažalost. Ipak, uprkos svemu tome, ja nekako joj verujem u sve što je rekla, i čini se da se manje ili više suptilno snop nade prepliće sa mračnim narativom pesme, koji (simbolično?) nismo igubili do kraja.
Muzički je ovo svakako natprosečno kvalitetna kompozicija sa smislom i umetničkom harmonijom koja se uspešno izdvaja od dosta sličnih, i teško je razumeti zašto nije trijumfovala na samom kraju, sem eventualno da je lokalni mentalitet u tom trenutku više bio raspoložen za neki militantniji momenat i tvrđu poruku, koji smo videli samo kod Heart of steel.