MI NA EVROVIZIJI

Jugoslavija je bila i ostala prva i jedina socijalistička zemlja koja je bila deo Evropske radiodifuzije unije. U posleratnoj Evropi, u vreme kada su podele na Istok i Zapad, komuniste i kapitaliste, bile u žestokom usponu, Jugoslavija beleži svoje prvo učešće 1961. godine i neprekidno učestvuje do 1977. godine, kada se zbog niza loših plasmana povlači sa takmičenja, ali se vraća 1981. godine.

S novim načinom izbora svog predstavnika na festivalu „Jugovizija“, Jugoslavija se takmiči tokom 80-ih godina (s izuzetkom 1985. godine, kada se povukla jer se datum održavanja Evrovizije poklapao sa datumom Titove smrti, 4. majem), pa sve do raspada države 1992. godine, kada beleži svoje poslednje učešće u okrnjenom sastavu (bez hrvatske i slovenačke televizije).

Najviše uspeha imali su izvođači koji su predstavljali TV Zagreb. Deset puta su predstavnici zagrebačke televizije birani za predstavnika Jugoslavije na Evrosongu, a takođe su i ostvarivali najbolje rezultate, uključujući i pobedu grupe „Riva“ 1989. godine u Lozani. To je bila jedina pobeda Jugoslavije na Pesmi Evrovizije.

Predstavnici TV Ljubljana birani su šest puta, predstavnici TV Sarajevo pet puta, TV Beograd tri puta i TV Titograd dva puta za predstavnike Jugoslavije na Pesmi Evrovizije, a svakako je najzapaženiji rezultat ostvario predstavnik TV Titograd, hrvatski pevač Danijel, koji je 1983. godine u Minhenu s pesmom Džuli osvojio visoko 4. mesto. Jedino Makedonija nikad nije imala svog predstavnika u Evropi.

Svakako da ove redove treba posebno posvetiti prvoj predstavnici Jugoslavije, do tada nepoznatoj novosadskoj pevačici Ljiljani Petrović. Ljiljana se u vreme održavanja nacionalnog izbora nalazila u Ljubljani, gde je snimala svoj debi album. Slovenački kompozitor Jože Privšek čuo je mladu Ljiljanu i ponudio joj svoju pesmu Neke davne zvezde. Pristala je i na nacionalnom takmičenju pobedila. Interesantno je to da je autor teksta pomenute pesme čuveni pesnik Miroslav Mika Antić. Ljiljana je na Pesmi Evrovizije te 1961. godine u Kanu osvojila 8. mesto.

Nakon raspada Jugoslavije, svaka od otcepljenih republika, sada već novih država, mogla je da nastavi takmičenje na Evrosongu. Hrvatskoj, Sloveniji i BiH to je već naredne, 1993. godine, pošlo za rukom pa su ove države imale svoje predstavnike u Milstritu, u Irskoj. Makedonija je 1996. prvi put pokušala da se probije na evropsku muzičku scenu, ali bezuspešno. Svoj debi morali su čekati do 1998. godine.

Savezna Republika Jugoslavija (kasnije državna zajednica Srbija i Crna Gora) zbog sankcija, izbacivanja iz Ujedinjenih nacija i Saveta Evrope, nikako nije mogla da aplicira za članstvo u Evropskoj radiodifuznoj uniji. Tek nakon političkih promena, pada režima Slobodana Miloševića i dovođenja proevropskih snaga na vlast, pokrenut je proces ponovnog pridruživanja Ujedinjenim nacijama i Savetu Evrope, što je bio preduslov i za članstvo u EBU.

Tek od 2002. godine Jugoslavija (kasnije Državna zajednica Srbija i Crna Gora) aktivno je počela da se vraća u proces primanja u EBU i konačno, 2004. godine, pod drugim imenom i u potpuno drugačijem formatu takmičenja, nastupa na evrovizijskoj sceni u Istanbulu. Lane moje je kroz polufinale uspelo da u Velikom finalu Evrosonga zauzme 2. mesto.

Sledeće, 2005. godine predstavnik Srbije i Crne Gore bila je podgorička grupa „No Name“ koja je s pesmom Zauvijek moja u Kijevu zauzela 7. mesto.

Domaći izbor za predstavnika Srbije i Crne Gore 2006. godine obeležio je skandal koji je bio rezultat uzavrelih emocija u dvema republikama zbog inicijative crnogorskih vlasti da održe referendum o nezaviznosti Crne Gore. Otrovne strele upućivane sa obe strane televizijskih kuća, pristrasno glasanje crnogorskih članova žirija, zviždanje i demonstrativno napuštanje publike u dvorani Sava centra na nacionalnom finalu, rezultirali su tome da se SCG povukla s takmičenja u Atini.

Već naredne, 2007. godine, tada već nezavisne države, Srbija i Crna Gora, pojavljuju se na takmičenju u Helsinkiju. Ono što se tamo dogodilo 12. maja za Srbiju i njene građane ostaće upamćeno kao najradosniji momenat u njenoj bližoj istoriji… Marijina Molitva osvojila je Evropu!

Godina Izvođač Naziv pesme TV centar Plasman
1961 Ljiljana Petrović Neke davne zvezde Ljubljana 8
1962 Lola Novaković Ne pali svetla u sumrak Ljubljana 4
1963 Vice Vukov Brodovi Zagreb 11
1964 Sabahudin Kurt Život je sklopio krug Sarajevo 13
1965 Vice Vukov Čežnja Sarajevo 12
1966 Berta Ambrož Brez besed Ljubljana 7
1967 Lado Leskovar Vse rože sveta Ljubljana 8
1968 Dubrovački trubaduri Jedan dan Zagreb 7
1969 Ivan & 3M Pozdrav svijetu Zagreb 13
1970 Eva Sršen Pridi, dala ti bom cvet Ljubljana 11
1971 Krunoslav Slabinac Tvoj diječak je tužan Zagreb 14
1972 Tereza Kesovija Muzika i ti Zagreb 9
1973 Zdravko Čolić Gori  vatra Sarajevo 15
1974 Korni grupa Moja generacija Beograd 12
1975 Pepel in kri Dan ljubezni Ljubljana 13
1976 Ambasadori Ne mogu skriti svoju bol Sarajevo 17
1981 Sead Memić-Vajta Lejla Sarajevo 15
1982 Aska Halo, halo Beograd 14
1983 Danijel Džuli Titograd 4
1984 Izolda i Vlado Ćao Amore Titograd 18
1986 Doris Dragović Željo moja Zagreb 11
1987 Novi fosili Ja sam za ples Zagreb 4
1988 Srebrna krila Mangup Zagreb 6
1989 Riva Rock me Zagreb 1
1990 Tajči Hajde da ludujemo Zagreb 7
1991 Baby Doll Brazil Beograd 21
1992 Extra Nena Ljubim te pesmama Beograd 13
2004 Željko Joksimović Lane moje RTS 1 (sf); 2 (f)
2005 No Name Zauvijek moja RTCG 7 (f)
2007 Marija Šerifović Molitva RTS 1 (sf); 1 (f)
2008 Jelena Tomašević Oro RTS 6 (f)
2009 Marko Kon Cipela RTS 10 (sf)*
2010 Milan Stanković Ovo je Balkan RTS 5 (sf); 13 (f)
2011 Nina Čaroban RTS 8 (sf); 14 (f)
2012 Željko Joksimović Nije ljubav stvar RTS 2 (sf); 3 (f)
2013 Moje 3 Ljubav je svuda RTS 11 (sf)
2015 Bojana Stamenov Beauty never lies RTS 9 (sf); 10 (f)
2016 Sanja Vučić ZAA Goodbye (Shelter) RTS 10 (sf); 18 (f)
2017 Tijana Bogićević In too deep RTS 11 (sf)
2018 Sanja Ilić & Balkanika Nova deca RTS 9 (sf); 19 (f)
2019 Nevena Božović Kruna RTS 7 (sf); 18 (f)
2021 Hurricane Loco loco RTS 8 (sf); 15 (f)